DDJH dvostruki vrh i komentar PTKM

Cini se da smo dosli do vrlo zanimljive tocke u cjenovnom trendu DDJH. Naime formirao se zanimljivi double top s otporom na okruglih 65kn.

ddjh

Cini mi se da jos nije probijen, jer je unatoc propadima ispod otporne linije dan svaki puta zavrsio na njoj. S obzirom da svega trecina dvostrukih dna i vrhova uspjesno probije otporne razine, najvjerojatnije je da je ovo kraj propada. U suprotnom, zona od 50-55kn s vrlo gustim otporima se cini kao ocekivana ciljna cijena.

UPDATE: Cini se da je DT probijen. Cijeli dan se trguje ispod 65kn, promet je nezanemariv, i cak i neki ocajnicki pokusaj dizanja cijene u zadnjoj minuti ne bi trebao znatno utjecati na probijenu formaciju.

Opcenito mi se cini da DDJH ima jedan dosta ozbiljan problem, a to je da s ovom upravom ne bi bio profitabilan ni da dobije narudzbu za novih 1000 tenkova. Ocito je da se isti problem valja vec godinama, i mislim da je jedino rjesenje privatizacija. S tim da je privatizaciju potrebno napraviti cim prije, u suprotnom bi i ova firma mogla zavrsiti kao PTKM, ili nedajboze DIOK.

Sad kad sam vec spomenuo PTKM, cini mi se ocito da se privatizacija po cca 900kn (koliko je g. Bakic izmedju redaka insinuirao da dionica vrijedi) naprosto nece dogoditi. Prva faza privatizacije, odnosno prelazak iz formalnog drzavnog u neformalno drzavno (mirovinski fondovi) vlasnistvo je sam po sebi beznacajan. Druga faza, u kojoj bi se pojavio stvarni kupac, trenutno stoji na klimavim nogama. Naime Slavko Linic je u jednom intervjuu u Jutarnjem listu ovoga ljeta izgovorio jednu zanimljivu recenicu, da nisu uspjeli pronaci zainteresiranog inozemnog kupca.

Ako se kupca ne moze naci na cca 200kn, 900kn su ciste fantazije. Toliko naime vrijedi nova takva tvornica, koja je nekih 10-15% efikasnija u odnosu na postojecu i ne predstoje joj ogromna ulaganja u renovaciju. Ako se nekome razlika u efiaksnosti od 10% cini malo, to je razlika izmedju P/E 10 i P/E 0, odnosno izmedju super ulaganja i loseg ulaganja.

Naravno, u takvoj industriji je vazna i lokacija. Transport gnojiva kosta, pa i manje efikasna proizvodnja moze generirati profit ukoliko nema geografski bliske konkurencije, no u tom slucaju profit je znatno smanjen. Drugi faktor je plin, i tu bi trebalo doci do odredjenih poboljsanja. No opet, ako se usporedjujemo s Yarom, tesko mi je za vjerovati da mozemo dobiti jeftiniji plin od Norveske koja je okruzena plinskim i naftnim poljima.

Kako god bilo, uz postojece gubitke privatizacija postaje vrlo hitna stvar. Naime ista prica koju sad slusamo o PTKM se prije nekoliko godina mogla pricati i za DIOK. DIOK je tada bio puno skuplji, no i da je bio 5 puta jeftiniji ne bi mu puno pomoglo. CInjenica je da postoje velika postrojenja, veliko zemljiste, da su konkurentske firme u toj bransi profitabilne, itd, itd. No unatoc svim tim cinjenicama, DIOK je propao. A propao je zato jer to sve skupa nista ne znaci ako uprava firme nije sposobna generirati dobit. Ta sva fizicka postrojenja i dalje imaju svoju vrijednost, kao i PTKM tvornica, ali dionicari od toga bas i nemaju neke koristi.

Cinjenica je da PTKM (jos) nije u stanju u kojem se nasao DIOK, i da uz pravog kupca i velika ulaganja moze poceti ostvarivati profit postojecim dionicarima. No taj kupac ocito nije voljan dati ni 200kn po dionici.